O meni

Akademska sam glumica, točnije, sveučilišna specijalistica na području glume, medija i kulture, te diplomirana ekonomistica. Rođena sam u Rijeci i veći dio života sam provela u Lovranu, gdje sam se bavila obiteljskim poslom, turizmom. Shodno tome, upisala sam i završila Fakultet za hotelski i turistički menadžment te, uz obiteljski posao, neko vrijeme radila u turističkoj agenciji. Paralelno s time, moja kreativna strana sve se više bunila i želja za ostvarenjem na tome području je rasla. Tada sam se amaterski bavila plesom i svoje prve plesne nastupe odradila u sklopu plesne skupine Flame. Također sam neko vrijeme pohađala i plesni studio Ivone Brnelić. Negdje u to vrijeme, počela sam se baviti manekenstvom što mi je i dan danas hobi. S 27 godina upisujem Sveučilišni specijalistički studij Gluma, mediji i kultura i, po uvriježenim mjerilima, relativno kasno se počinjem baviti fenomenom glume uz podršku profesora Rade Šerbedžije, Aleksandra Cvjetkovića, Gerta Ternya, Deborah Kinghorn te mnogih drugih koji su na tome putu utjecali  i oblikovali moju glumačku ličnost. Nakon dvije godine fakulteta, pohađam brojne radionice glume, pjevanja i plesa svjesna važnosti konstantnog uvježbavanja i usavršavanja, od kojih bih istakla klaunsku radionicu pod mentorstvom Lee Delong i rad u studiu Kubus pod mentorstvom Simone Dimitrov Palatinuš, te radionice filma u sklopu organizacije Nisi Masa u Francuskoj i Finskoj gdje snimam svoje prve kratkometražne filmove.  Uskoro odlazim iz Lovrana/Rijeke u Zagreb i počinjem polako razvijati svoju glumačku karijeru. Kada kažem “polako” to i mislim. U ovoj zemlji ništa ne ide brzo, a ni lako. No to je sada druga priča 🙂

Uz glumu, gajim veliku strast prema pisanju no do sada sam se u tome području realizirala samo kroz kratke dramske tekstove i dramaturške intervencije u nekoliko predstava, no namjeravam se više time pozabaviti u budućnosti. Dozu interesa gajim i prema montaži no njome se bavim isključivo za vlastite potrebe.

Također, uživam u putovanjima i grabim svaku priliku da negdje otputujem. Vjerujem da su umjetnost i putovanja dvije slične “stvari” – netko bi rekao bijeg, ali ja bih rekla da te oboje najprije odvoje od samog sebe, kako bi te naposljetku opet dovele k sebi, a iskustvo koje na tome putu stekneš je neprocjenjivo.